OSJEĆAJ PRAZNINE
(1988.)
mirišeš kao ceste noću
dodirujući sliku sutrašnjeg dana
dok hodaš ulicom brijestova
tko li mi te uzima?
tko me gura u vatre ljubomore?
gradim gradove na nebu
koračam želeći biti slobodan
uz taj prokleti osjećaj praznine
tražeći osmijeh kao bogatstvo
u uličnim sviračima
prolaziš kao anđeo
ulična muzika je sjetna
i znam da je kraj
mi živimo daleko
ja gubim i uvijek isto
ponovo kao da umirem
uz taj prokleti osjećaj praznine
a moglo je i bolje
tražeći osmijeh kao bogatstvo
u uličnim sviračima
sve sam izgubio
samo sjene u ulici brijestova
i kraj koji dolazi
|