MUZIKA PODZEMNIH VODA
(1991.)
opaka noć me vuče u njedra
ko blistavi trag rose klizim kroz mrak
nemirni vjetar igra se umornom kosom
dok slušam dubinu zemlje u igri podzemnih voda
toplina danas se je zadržala u meni
siluete drveća ko noćne barske plesačice
sada plešu samo za mene
uz nemirni ritam srca koje se boji mraka
uz muziku podzemnih voda
zli ljudi, pijani i smrdljivi, traže svoje žrtve za noćas
ili se samo kao site životinje vuku do svog brloga
kao špijun ja sve to gledam sa strane
pričam sa sjenkama i milujem orošeno lišće
sam sebi izgledam kao odbjegli luđak
u meni još živi zaboravljeni svijet
ne dam mu ni da iskoči ni da nestane
još skrivam stare slike i bezvrijedne pjesme
čuvam svoju slobodu opkoljen prazninom
stapam se s tišinom i tminom
slušajući muziku podzemnih voda hodajući uranjam u san
u bistrinu šumskog potoka i sjaj sunca u njemu
u svježinu vode koja mi udara o zlobove
plutam niz tok tog sna kao otpali list
dodirujući rosu i drhteći od nutarnje hladnoće
pokriven plaštom tame, sakriven u njedrima noći
pitam se što li se krije na drugoj obali mraka
polako tonući kroz tminu u neku drugu dubinu
tamo gdje žubore potoci i ptice ne spavaju
gdje vatre uvije gore i jezičci plamena plešu
uz muziku podzemnih voda
napušteni psi motaju se oko mojih nogu
kao da smo isti u svojoj besciljnosti
izgubljen u mraku i stopljen s tišinom
uz zvukove koji me vode na dno
ili ću samo ponovo pronaći stihove i slike
i njihove požutjele listove isprati
muzikom podzemnih voda
|