Bruno Šantek - brutek

subota, 20.09.2008.

POSTOJANJE

(1991.)

evo propadam i nema me
evo gdje sam sad, a gdje bio sam
evo tu sam poput lešine
tu gdje život je samo prijelaz do smrti
i sve me tjera na bijeg
sve me plaši u mirisnom moru
pluća žele poletjeti u nebo
ja želim potonuti u zemlju
moja duša želi ostati....
plačem da isplačem sve preostale suze
ne želim ih ostaviti onima
koji će samo zbog običaja zaplakati za mnom
čuvam osmijeh za one koji će se veseliti i smijati
moje lice je umorno od rijeka suza
moje lice je osušeni kanjon
bojim se ogledala
nestajem poput kakve utvare
jesmo li svi zapravo samo to
na putu kroz koji sam prošao tisuću puta
nema ni traga ni mojeg imena
postojim li
sve svodi se na igru koja nema pobjednika
sve riječi izviru iz očaja i ludila
evo me ovdje bez ičega
dovoljno slabog da me vjetar razbija
evo me tu osušenih očiju i iscijeđene duše
postojim li
a tako bih želio nestati
ući u zonu sumraka i beskraja
i biti sam
zauvijek

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme