Bruno Šantek - brutek

petak, 04.05.2007.

TIŠINA

(2005.)

napokon te pitah sve što me zanima
što li je laž, a što li je istina
i dal me u tebi još imalo ima
a sve što si rekla je bila tišina

teško su zaboljele te grube riječi
koje su prešućene u tome trenu
ni ja više nisam imao što reći
a još uvijek gledajući voljenu ženu

i sve su se riječi odjednom stisle
i grmjele dugo sred mojih dubina
a ni jedna dovoljno jaka da vrisne
sve što bilo je ljubav sad je tišina

suze su tutnjale duboko u meni
ni jednoj ne dadoh da stane pred tebe
i osmjesi lažni, stari, iznošeni
tek su poslužili da prevarim sebe

krenuh unatrag, da još malo te gledam
dok me je polako gutala tmina
pa se okrenuh da njoj se predam
a iza je ostala samo tišina

i hodam kroz mrak na putu do jutra
tek mi se mjesec iz obijesti smije
kom sad da dam sve što nosim iznutra
kad što bilo je moje, moje sad nije

a jeke sve jače dok jutro se diže
odzvanjaju poput gromova s visina
svaka riječ, šapat, vrisak me stiže
a sve što u sebi nosim je samo tišina

- 09:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme