Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 26.08.2010.

LUTANJA DO SMRTI

(1987.)

zatvaram oči i vidim daljinu
koja me priziva i bježi od mene
znam da je nikada neću stići
užareni asfalt prži stopala
otvaram srce i osjećam divljinu
ona me razdire i baca na stijene
a njima je teško prići
put do njih prepun je budala

slamam okove i čujem zvuk
koji prodire do podsvijesti
teško je pronaći lutanja
koja ne vode u pakao
spajam okove i otkrivam muk
koji me želi nekuda odvesti
u njemu sva ona šaputanja
zbog kojih sam nekada plakao

lutam kroz duboku noć
kao dno jezera ili očiju
noć stvorena za porok i alkohol
ili provod s lakim ženama
uzimam zrak kao ispomoć
ceste i putevi se smiju
u meni i vakuum i prošlost i bol
adrenalin više ne teče venama

zatvaram oči i vidim sjaj
jezero sna sve je pliće
usne se miču al srce je nijemo
kao i hladne, nevjerne oči
osjećam da dolazi kraj
netko me zove i viče
veži se, polijećemo
smrt je jednom morala doći

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme