Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 15.03.2012.

ODRAZ

(1993.)

pokazuješ mi lice, odbacuješ sjećanja
sve što je iole vrijedno, osim bola i sna
kročiš ka dalekom cilju i nema vraćanja
ne priznaješ da griješiš jer si preponosna

primićeš svoje usne u znak rastanka
kao poljubac smrti, ne, ne želim tvoj dodir
mislio sam da te znam ali postala si neznanka
koja svakim pokretom u meni budi nemir

gledam sjenke i pokušavam nas vidjeti u ogledalu
pronalazim samo svoj odraz a ti kao da ne postojiš
kažeš da nismo jedno za drugo i sve okrećeš na šalu
a iza tog odglumljenog osmijeha vidim da se bojiš

primičeš se krajnjim granicama mog strpljenja
znaš da te neću udariti, pa čemu sav taj trud
nisu me izazvala ni mnogo veća nepoštenja
ako se ponašam ludo to ne znači i da sam lud

lažno se osmjehuješ tražeći pravi izgovor
a ja samo tražim u tebi odraz bilo čega
i samo smireno odgovaram prepuštajući ti izbor
kada ćeš shvatiti da ne bojim se tvog bijega

samo ostavi sjećanja, jer bez njih sam slomljen
barem neki odraz koji će pokazati da sam postojao
da sam gubio, da sam ljubio, i bio voljen
i da je moglo bolje da svega toga se nisam bojao

dodiruješ me očima jer to je sve za kraj
svejedno je, ni tvog odraza više nema u ogledalu
sve što je bilo u nama izgubilo je sjaj
sve što je ostalo sad je samo sjenka u mom odrazu


foto index fotonatjecanje

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme