Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 10.12.2012.

RIJEČI MRTVOG PJESNIKA

(10.12.1990.)

grabim mrak negdje između dana
tek mladi mjesec govori da je kraj
prošao je još jedan čudan dan
baš bih zato želio poletjeti
plesati na morskim strujama
vatreni ples koji bi me oprao od zla
noćne sjenke plaše me ali ne posustajem
na putu posutim slomljenim staklom
kroz izblijedjele rovove polusvijesti
želim samo pobjeći negdje, makar do jutra
sve dok ne počnem novu bitku
nečije oči me prate
tako je tamno i ne znam što me noćas čeka
izvan svega sam a želim još dalje
tamo gdje moja priča završava
u sjenkama mjesečine i hladnoće
kad bljesak mašte zaiskri u bljesku očaja
i želio bih olujno more
odmarati oči u njegovoj divljini
želim se stopiti s njome dok zemlja gori
govoriti nesuvisle i prazne riječi
riječi mrtvog pjesnika
želim putovati vlakovima kroz probušene planine
dok nečije oči prate me
svaki uzdah sve je teži
svaki izdah sve je topliji
sve dok ne izgorim sa zemljom
prosjak sam samo za ovu noć
moje riječi su prazne i glupe
a već sutra me neće biti
mrak i mjesec će me ostaviti u hladnoći smrti
sve će se preokrenuti poput karata na vjetru
sve će ispariti poput alkohola
kao i ova svježina noći
tu, gdje moja priča završava
i ako netko ikada nađe neki trag da sam postojao
bit će to samo nesuvisle i prazne riječi
sve je to bio samo bljesak
i moje ime, i moj miris, i moji tragovi
sve su to samo riječi mrtvog pjesnika

- 11:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme