Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 05.07.2007.

JASTUCI

(2005.)

još jedno sivo jutro je svanulo
i kiša ponovo ispire ulice
tek zadah prašine se diže s asfalta
a ničega nema da mi to uljepša
dok još tražim tragove sred jastuka
no ti si sa njih već odavno nestala
nema tvojeg opojnog mirisa
da njime duša se hrani
ni kosa nije po njemu rasuta
da mi osmijeh mami
samo grlim tu toplinu
odjednom hladniju od leda
pa dozivam negdašnju tišinu
kojoj se tvoj uzdah preda
i milujem ti lice, ljubim ti čelo
dodirujem usne, tražim ti ruke
a zapravo samo stežem stare jastuke
jer možda još negdje duboko u njima
dio je tebe, dio je nas
i svaka riječ koju nismo rekli na glas
i svaki trzaj, i vrisak, i sni
sve možda se krije u toj mekoći
sve to skrivaju oni
sjećanja davna na naše strasti
ponovo iz tih jastuka pokušavam ukrasti
ali sve što dobijam praznina je samo
prazno mjesto gdje tebe nema
dok nova zora mi zamke sprema
svojim me sivilom zove u dan
dok sred jastuka umire još jedan san...

- 09:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme