Bruno Šantek - brutek

SVAKOME SVOJ BOL

(1991.)

zar u jedno sjećanje ne stanu dvije tri slike
zar za zaborav dovoljna je riječ
kasno je da sve bude drugačije
kasno je za novi početak
samo jedan je prvi susret i prva riječ
sve nakon toga je odsjaj
a nemam ni snage da se vratim
kud onda u ovo kasno proljeće
s ovog tužnog polja
možda ćeš reći da nikada nisi ni voljela
ni mene niti ikog drugog
reći ćeš, i lagat ćeš
osjetit ćeš sve ljubavi i plakat ćeš
krenuti naprijed ali korak nećeš pronaći
stojimo kao spomenici sred neke svoje pustinje
više ništa u sebi nemamo, ni ti ni ja
da li je ikada nečega i bilo
vrijeme je da krenemo i podijelimo ostatke nas
svakome svoj bol
jednom, možda, pokušaj me pronaći
jednom, možda, bit ću spreman na borbu do kraja
sada želim samo koračati, hodati, trčati
čuti jeku svojih koraka
želim disati u ritmu trava i pšenice
bježi u grad i sjeti me se na asfaltu
više nije važno dal po dobru ili po zlu
a ja ću i dalje bježati od ljudi
od smrdljivih ulica i prljavih lica
okrenuti ti leđa samo da ne vidiš da sam slab
i bolje je tako
ne želim da i ti nosiš moje grijehe i ludosti
svakome svoj bol
dok ponirem u mješavinu sna već si daleko
reći ćeš da sam dobar, možda
reći ćeš svašta samo da ti ne vide suze
i da ponovo lažeš samu sebe