Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 24.01.2008.

HEROINA

(1993.)

ne možeš pobjeći, ne možeš se sakriti
ne možeš vjerovati tipu kao što sam ja
ako odeš predaleko nećeš se moći vratiti
morat ćeš biti hrabra i izdržati do kraja

sve što imam, sve što nosim u sebi
samo je mješavina halucinacija i snova
ni za što nikom takav bol poželio nebi
dok duša boluje od škorpionskog otrova

a ipak, želim te kraj sebe mada znam
ti si još gotovo dijete i zaslužuješ više
no ne želim i ovu noć provesti sam
dok hladni snjegovi smjenjuju kiše

bojiš se te hladnoće i vani i iznutra
i zloslutnih glasnina koje si čula o meni
bojiš se što će o tebi govoriti sutra
dok će nas sa ekrana silovati isti kreteni

toliko smo različiti i baš u tome uživamo
tako bi rado pobjegli iz svojih uskih svjetova
u neki kutak za koji samo mi znamo
sakriveni od licemjernih ljudi i ratova

jednom ćeš postati svjesna same sebe
i shvatiti ćeš zašto sam to što jesam
da sada me se plašiš bez potrebe
tek možda pokoju tajnu previše znam

sakupi hrabrost i reci mi sve u lice
budi heroina i drogiraj me svojom ljubavlju
pokupi me prije ralica sa hladne ulice
riskiraj jer i u strasti samo odvažni dobivaju

- 11:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme