HEROINA
(1993.)
ne možeš pobjeći, ne možeš se sakriti
ne možeš vjerovati tipu kao što sam ja
ako odeš predaleko nećeš se moći vratiti
morat ćeš biti hrabra i izdržati do kraja
sve što imam, sve što nosim u sebi
samo je mješavina halucinacija i snova
ni za što nikom takav bol poželio nebi
dok duša boluje od škorpionskog otrova
a ipak, želim te kraj sebe mada znam
ti si još gotovo dijete i zaslužuješ više
no ne želim i ovu noć provesti sam
dok hladni snjegovi smjenjuju kiše
bojiš se te hladnoće i vani i iznutra
i zloslutnih glasnina koje si čula o meni
bojiš se što će o tebi govoriti sutra
dok će nas sa ekrana silovati isti kreteni
toliko smo različiti i baš u tome uživamo
tako bi rado pobjegli iz svojih uskih svjetova
u neki kutak za koji samo mi znamo
sakriveni od licemjernih ljudi i ratova
jednom ćeš postati svjesna same sebe
i shvatiti ćeš zašto sam to što jesam
da sada me se plašiš bez potrebe
tek možda pokoju tajnu previše znam
sakupi hrabrost i reci mi sve u lice
budi heroina i drogiraj me svojom ljubavlju
pokupi me prije ralica sa hladne ulice
riskiraj jer i u strasti samo odvažni dobivaju
|