VRAG BI GA ZNAO
(2000.)
ovo nije početak
tek možda kraj
vrag bi ga znao
kad ni bogovi ne mogu utjecati na to
ni njihove sluge nemaju odgovor
a pitanja su sve veća
napinju ih vjetrovi nadolazećih oluja
gradovi tonu pod bijesom vode
drveće leti u oku oluje
vatrene kugle gutaju duše
ljudi se guše tek dišući samo
kuda to plovi ova nemirna kugla
u tom svemirskom moru punom hridi
i polovi se pomiču
i stari vulkani ponovo riču
a led nam je svakim danom sve bliže
dok vatra nas pakla napokon stiže
vrag bi ga znao
ni veliki nam vrač nije odgovor dao
sve više ličimo svom iskonskom liku
u slici pračovjeka prepoznajemo vlastitu sliku
sve više što dalje želimo pobjeći
stari nas instinkt sve više traži
grizemo zemlju i lomimo grane
pijemo krv prvog koji naiđe
nabijamo na kolac vlastite sjenke
sijemo mržnju i žanjemo divlje plodove
kao da ništa više neće se roditi
vrag bi ga znao
tek, možda, kraj...
|