Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 07.02.2013.

PRIMITIVNE STRASTI

(2010.)

primitivne strasti
s vremena na vrijeme me obuzmu
znam da ne mogu niže pasti
al svejedno pljujem po svačemu

srdžba i bijes
su najviše čeg u sebi se bojim
sam sebi stvorim stres
i tad bih radije da ne postojim

godine me zapravo vesele
što ih više prođe manje ih ostaje
da ovu sudbinu dijele
u kojoj se samo gori čovjek postaje

sve češće poludim
kada mi drugi kažu da sam u krivu
i da se zalud čudim
jer svi traže materijalnu perspektivu

nasilje me slama
čak i ako ga samo vidim izdaleka
i sve češća galama
straši me da će tako biti dovijeka

a ja ne bih dugo
i ovo je više no što sam želio
jer samo sam tonuo
a s nikim te dubine nisam dijelio

zato to me muči
kad vidim da ima i onih koji vrijede
a na mogu im pomoći
jer radije lažne modele slijede

pa onda opet bijesnim
kad poželim da ipak je drugačije
da nekom nešto objasnim
da bar ih moje greške nešto nauče

i tad pljujem po svemu
jer život nije ono što bi trebao biti
a ni ja u njemu
davno smo se mi uspjeli posvaditi

al nitko ne sluša
te moje bijesove propalice iz blata
zalud mi onda duša
kad svi bi samo poklone od zlata

i još samo tišina
je sve što mogu nekome dati
nikoga ne zanima dubina
a u površnosti ja ne znam uživati


- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme