Bruno Šantek - brutek

I DALJE JE PADALO

(1994.)

sanjao sam ružne stvari
puno krvi kao u stvarnosti
drhtaje zemlje i plač mora
pokušao sam pobjeći od svega
plivah kroz brzake rijeka sve do stvarnosti
a vani je i dalje padao snijeg
bjelina svuda oko mene
kao da je htjela prekriti sva zla
svo smeće i jad, cijeli grad
sakrili su se i drveće i ljudi
i automobili su bili samo sjene
sve kao da je pod lavinom nestalo
a i dalje je padalo
ritam pahulja raznosio mi je misli
i uspavao me po tko zna koji put
sanjao sam očajnike iznad plamena
i vješala krvnika, bez suda
pohlepne silnike bez muda
pokušao sam podići glas ali odustah
ionako nitko nije slušao
a krik stvarnosti ponovo me dozvao
moj pogled u bjelinu je propao
a noć je lebdjela negdje nad gradom
samo je treba pronaći
dok se smrzavaju zameteni vozači
i psuju ne znajući što ih je spopalo
a i dalje je padalo
dok sam još jednom odlutao u san
sanjao sam postelje od cvjetova
livade pune zvukova ugodne tišine
slavlje pobjede i krvnike koje privode
i tek tada me je stigao strah
hoće li zaista ikada ovako biti
i od svoje sam se sjenke probao skriti
pobjeći od tih snova
pa makar više nikada ne zaspao
a i dalje je padalo