ZGUBIDAN / ZGUBIDAN II
(1994.)
budiš se kasno, tama već pada
i kao vampir ideš u mrak
svjetla sa bine tvoja su nada
samo dok sviraš za sve si jak
ti si jedan od rijetkih boema
sviraš za društvo bez prestanka
a u starom džepu ni kune nema
duša je vrijednija od novaca
puštaš da vucaraju te svuda
svoj dio slave dijeliš sa svima
a u dnu duše još vjeruješ u čuda
toliko toga u tebi još ima
pritisni gas, još traje noć
za tebe ionako nije dan
nek uši zovu upomoć
noćas im svira zgubidan
razigraj prste, nek plešu žice
pomuti im razum, i stvarnost i san
neka ti dobro zapamte lice
noćas im svira zgubidan
*********************************
danas je još jedan tmuran dan
pa kako ga onda učiniti svijetlim
nigdje više ne svira zgubidan
često se ovako baš njega sjetim
a bilo je dana i još više noći
kada su se i ulice ljuljale u ritmu
svi su se spremali na ples poći
zaplesati uz koju ljubavnu pjesmu
a zgubidan je takvih na stotine znao
svirao je za sve na cesti il bini
za čašu ili mig sve od sebe je dao
i za svakog iz duše i sad mi se čini
jer nema više takvih kao on
da uz jednu slomljenu dušu dočeka dan
i da za svaki jecaj pogodi ton
to je mogao samo zgubidan
i nema više tako duboke duše
što mogla je stvarnost pretvoriti u san
i kada se u trenu svi nemiri sruše
a tako je svirao samo zgubidan
|