Bruno Šantek - brutek

subota, 28.04.2007.

KAIĆ ZA DVOJE

(2005. - za furestu )

bježimo ka pučini od ove vrućine
u kaiću malom, taman za dvoje
tražeći sred mora bar malo svježine
pa da se tijela opet u vatri spoje

samo nas vali u stvarnosti drže
jer iznad je nebo, a ispod je more
zaboravi svijet, neka nas traže
mi noćas smo otok, makar do zore

ne diži glavu, ne gledaj van
svi drugi sada za nas ne postoje
tamo je stvarnost a mi živimo san
u kaiću malom, taman za dvoje

vrisni glasno ako želiš, nitko neće znati
mislit će da galebovi klikću iz daljine
a onda ću ti novi povod za vrisak dati
kada potonem ko brod u tvoje dubine

a onda me opet na površinu izvuci
tamo gdje nikakve laži ne postoje
pa mi prste kroz svoju kosu provuci
u kaiću malom, taman za dvoje

ne strahuj od oblaka koji nas stiže
to naše su duše u vjetru skrivene
malo je mjesta, primakni se bliže
tako blizu da budeš dio mene

ne plaši se oluje koja se sprema
neka nam valovi ritam koraka broje
u plesu u kojem krivih koraka nema
u kaiću malom, taman za dvoje


- 21:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme