Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 21.02.2013.

NIKADA TE NISAM VIDIO DOK PLEŠEŠ

(2009.)

ti već popunjavaš prazninu u mome srcu
i stvaraš procjep u mojim živcima
jer pregazismo čovjeka vlakom
a ja sam šizio što kasnim do tebe
tukli su pse na cesti a ja nisam ni na tren stao
samo sam žurio što prije do tebe
kako je to sebično
ta ljubav zbog koje si na sve drugo hladan
ta ljubav zbog koje sam samo tebe gladan
ne postoji svila dostojna mekoće tvoje kože
ni bestidnost ravna mojoj želji za tobom
i jedino za čim stvarno žalim je
što nikada te nisam vidio dok plešeš
ljubio sam tvoje uzavrelo tijelo
drhtao s tobom u trenu savršenstva
ispražnjen od misli i dodira sa stvarnošću
krijuć se u podrumu usred grada
tako daleko od svih onih bijesnih ljudi
daleko od smeća nemara i magle smoga
izolirani od nasilja psihotičnih vozača
od lažljivih političara i dječjeg plača
ništa sem tebe nisam vidio ni čuo
kako je to sebično
ta ljubav zbog koje sam se ponovo rodio
ta ljubav u kojoj sam te prošlosti oslobodio
sakriven u mirisima tvoje kose
obavijen trzajima znojnih tijela
sve smo imali što može biti
i jedino za čime stvarno žalim je
što nikada te nisam vidio dok plešeš


- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme