SOL I MIRISI
(2005.)
nedostaje mi sol sa kože tvoje
da je polako skupljam svojim usnama
i da prsti mi zrno po zrno broje
dok se ne izgube u tvojim dubinama
sanjam taj okus na vrhu jezika
tu gorčinu koja je slađa od meda
i čim sklopim oči opet ta slika
tvoje tijelo što čeka da mi se preda
volio bih kad bi i ti sanjala isto
tada bi barem u snu zajedno bili
i sve tako dok tijelo ne bude čisto
dok prsti sva zrna soli nebi istopili
nedostaje mi miris tvoje kože
taj opojni zov da te beskonačno ljubim
da činim ti sve što se usnama može
da prstima tvoje nove uzdahe snubim
sanjam tu opojnost kako je ispijam
svakim dahom toneš sve dublje u mene
i sve tvoje tajne sad napokon znam
u samo su jednom pogledu otkrivene
volio bih kad bi i ti to voljela
da daješ mi sebe makar i u snu
i bilo bi stvarno koliko bi to željela
i mirisi i sol, sve bi tad bilo tu
|