LJETNE OLUJE
(1992.)
sklapam oči ne želeći da taj bol vidiš
a još gore je tada, i ti to znaš
iskoristiš to i nove laži mi govoriš
a moje sitne grijehe mi opraštaš
sklapam oči ne želeći vidjeti tvoj lik
ali tada si najljepša i tvoj osmijeh me slijedi
bježeći od kiše shvaćam da sam gubitnik
u ljetnim olujama od kojih i mrak blijedi
smiješ se sklopivši ruke kao da moliš
utapajući me u očima planinskih jezera
nisi iskrena kada kažeš da me opet voliš
previše mi je bola ta tvoja ljubav nanjela
ne gledaj u mokro lice, tu ničeg nema više
ništa ti neću reći i ništa me nemoj pitati
ne pokušavaj razlikovati suze od kiše
ni sam to ne znam, niti želim saznati
buka gromova kao lavina kotrljajućeg kamenja
munje kao svjetlo koje tražim u tvojim očima
to si ti izgubila dok si gore visoko letjela
zašto si se samo vratila mojim bolnim dubinama
kroz prozor vidim tebe i dio tvog sjaja
sivo nebo i svijetle kapi koje razaraju tminu
bljesak za bljeskom kao vatromet očaja
i moji glasni urlici koji paraju tišinu
u ovoj ljetnoj oluji ipak pronalazim osmijeh
toliko me toga tjera naprijed i moram nastaviti
kraj bola i očaja nema vremena za grijeh
jer toliko je još stvari koje želim zaboraviti
|