Bruno Šantek - brutek

OTKARTAT ĆE ME

(1990.)

muka mi je
toliko stvari mi ide na živce
sama pomisao na njih stvara mučninu
gubim se sred zamagljenih puteva
moje ime progutat će cesta
jeftine djevojke postaju više od igre
sve se okreće protiv mene
zlo mi je i od karata i od vina
a to je znak da kraj je
povraća mi se od pomisli na dan
tako bih želio jednom zaspati zauvijek
mučeći oči pod lošim svjetlom
šaram rukama igrajući se sjenkama
remetim ritam svjetlosti
gazim prstima po zidu
hladnim dlanom pokušavam rashladiti uzavrele oči
sve mi se gadi
a dio sam igre koja je gora od svega
tako nisko sam pao
mirišem na ljetne farme
glumim da sve je u redu a trulež se taloži kao pepeo
osjećam težinu u glavi
što li je to odjednom ušlo u nju
cijeli život na ništa ne mislim
osim na san i kako da prespavam dan
kako da noćima ukradem svjetlo
i stopim ga u svoju tminu
kako da sakrijem mrak
i cijeli svijet dignem u zrak
sve mi se gadi
ovaj život je tako prazan i tužan
a kad odem sve će biti smiješno
kraj mog odra će pričati šale
nakon što niz lice proleti sav bol u trenu
na nečijim će usnama zatitrati krik
nečiji će uzdah pojačati maglu
a svijet će se i dalje okretati
ni na tren neće stati da me u svemir isprati
zemlja će me vući k sebi i tražiti da se izgubim u njoj
al ja bih ipak rađe neki plamen svoj
muzika će treštati u ritmu misli
samo će u mojoj sobi carovati tišina
skupit će se rodbina i prijatelji
pit će i jesti na račun moje smrti
uz alibi da sam živio
a onda će me otkartati i kao da me nije ni bilo
svi će nastaviti po svome putu
a kocka će se i dalje okretati