Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 18.03.2010.

TIM SJAJNIM OČIMA

(1992.)

poigravaš se sa mnom, šunjaš mojim mislima
ko ponoćni tat koji se vraća u sklonište
gledaš kroz tamu ko mačka tim sjajnim očima
a kada pružim ruke ka tebi više nema te

tim sjajnim očima ti prodireš kroz mrak
kao sjenka se provlačiš niz obalu mog sna
tvoj miris postaje stvaran i ispunjava zrak
svakli novi tren kao da traje tisuću godina

više nisam siguran ni da li bih te volio
jer toliko si mi patnje nanjela u samoći
i da te sretnem ne bih za ljubav molio
bojeći se da i taj san će odmah proći

rat ostavlja tragove čak i u mislima sanjara
mnoštvo pitanja kruže zrakom bez odgovora
u glavi tulum mojih skrivenih podstanara
a jedino ti nestaješ čim se pojavi zora

zašto uopće misliti na tebe usred svega
možda tek da zamijeniš te ružne vijesti i slike
da se bar na tren zaustavim usred bijega
bježeći od samog sebe u nove neprilike

na tren mi se čini da je moj brod potopljen
i da me ti spašavaš tim sjajnim očima
a onda me gazi stvarnost i moj san je izgubljen
a i ti nestaješ sa tim ugašenim snima
- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme