SAM U TVOJOJ NOĆNOJ MORI
(1992.)
zamagljeno lice pravde plače predamnom
ljudi lete u mjehurićima od sapunice
samo dodir treba da se sretnu sa dnom
i shvate da visine su za druge sretnike
a ja puzim po izgaženom snijegu
kao loš primjer u društvu antialkoholičara
tamu neba razbija plamen pakla na brijegu
kao svjetionik svima koji više nemaju izbora
i što mi sad vrijede sve moje pobjede
kad jedan je poraz dovoljan da izgubim sve
već noćima sanjam kako me na vješala odvode
a ti se smiješ na moje očajne molitve
i što mi sad vrijedi da kažem istinu
kad sve je manje onih što za nju se bore
ponajviše onda kada predaju se vinu
tek tada bez straha sve iskreno govore
a ti se smiješ kad kažem da mi trebaš
i u tom smijehu moja duša do pepela gori
pa kuda poći kad samo ti put znaš
da se ne izgubim u tvojoj noćnoj mori
ne dozvoli barem da me zli ljudi dodirnu
sačuvaj moj mjehurić sapunice od propasti
pokaži mi oltar na kojem se predaješ snu
da barem te pokušam u svoje snove dovesti
noćima sanjam kako me golog vode kroz grad
da mi se svi smiju, da osjetim sramotu i bijedu
tražim tvoj pogled da na tren prekineš moj jad
ali i ti se smiješ i puštaš da dalje me odvedu
pitam se dali i stvarnost samo sanjam
jer i tu mi prijete giljotinom i metkom među oči
i svaki put kada sam tako bolno sam
zovem te, a znam da nikada nećeš doći
ne dozvoli da im služim kao paravan za laži
samo sam loš primjer u društvu alkoholičara
pomozi mojoj duši koja neki spokoj traži
jer teško je kad se čovjek baš u sve razočara
a ti se smiješ i kad te molim da mi oprostiš
kada moj se ponos protiv samog sebe bori
i sve to onda nije važno kad znam da me ne voliš
i da ću vječno biti sam u tvojoj noćnoj mori
|