Bruno Šantek - brutek

utorak, 24.06.2008.

PUTOVATI NIKUD

(1995.)

preteško je putovati nikud
biti tu a biti daleko
pa čak i kad odem nisam tamo
pa čak i kad ostanem nisam tu
ne postojim u okrilju napuhanog zraka
pun je mirisa nadolazećih kiša
i osjeća se strah da one neće doći
čista panika samo zbog pritiska u grudima
svejedno je što se gušim od toga
mnogi će reći da je to samo od samodopadnosti
sam sebi dovoljan – sam sebi opasan
sam sebi čak i previše, zato me i ne vole
jer, ja ne shvaćam te odnose među ljudima
ne znam što je to ljubav
ne bojim se onoga što zovu smrt
ne živim u stvarnom svijetu
a nisam ni sanjar jer sve sam već odsanjao
i sve sam već negdje usput izgubio
na ovom putu na koji ni krenuo nisam
čak sam tražio i da mi skrate muke
pokušao samoubojstvo samoobrane
ali kao da su lavine spustile na mene
zaštitile me od udara samoga sebe
ne dajući da barut iznutra izađe
poput neke tajanstvene magične utvrde
iz neke priče gdje ljudi još vjeruju u čuda
iz neke zemlje u kojoj nikada neću biti
ionako nikuda neću otići
kad duša i tijelo nisu nikad zajedno
kao da neka ih tajna sila razdvaja
na početku svakog putovanja
bilo da krenem ka moru ili planinama
ka drugim tijelima ili njihovim dubinama
bojim se bilo što osjetiti
bojim se koraka koji žele krenuti
bojim se da konačno sam potpuno lud
preteško je vječno putovati nikud

- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme