Bruno Šantek - brutek

ponedjeljak, 16.07.2007.

MAGLA

(2005.)

da, magla je to što me guši
iz zasjede, bez najave, bez znaka
iz šume, iz oblaka, iz mraka
ko dimni signali iz daljine
dok klizi ka meni uz koračnicu tišine
sve to me straši i smeta
ta magla iz ljudi što me prate
njihove zamagljene namjere i laži
sve te igre životinjskoga svijeta
lovci što ne love više zbog gladi
trofeji su važni, makar i lažni
glume se uloge za velike uloge
sve će to ionako drugi platiti
u svojoj naivnosti to neće shvatiti
a ja sam samo jedan u nizu
i sam sebe gušim jer predugo šutim
i magle u meni sve gušće se množe
često se zapitam dal više još može
i uvijek me smijeh iznutra prene
to meni se smiju vlastite sjene
jer od tih se magli ne možeš skriti
tu iznutra će uvijek ih biti
a ti samo viči, plači, kliči
trči, bježi, al nećeš stići
kud god da kreneš magla već je tu
u prirodi, ljudima, i na mome dnu

- 22:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme