Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 18.02.2010.

SVE TUGE SVIJETA

(2006.)

sve tuge svijeta mogao bih napisati noćas
sve tuge svijeta – a nije kraj
duboko iz dubine me razdire glas
vrisak postade ono što nekada bio je sjaj

magla se odjednom obavija oko naših tijela
nesvjesni da je svojim dahom stvaramo
i nova igra bjegova u nama je počela
u vlastite zamke sami naivno padamo

slomljen slobodom vraćam se u okove
na mojoj strani svijeta lakše je biti sam
tebi prepuštam zabave i prepune stolove
jedino što je od slobode preostalo da ti dam

ne troši riječi uzalud na zaludne misli
ništa tu ne pomaže i sve se zna
previše je sivila i toj našoj priči
previše tame ja nosim sa svoga dna

odvrni nek svira najglasnije što može
ni svoje misli da ne čujem, bojim se
previše njih suludih se iznutra množe
ne, nisi ti kriva, to već dugo prati me

sve tmine svemira mogao bih upiti noćas
sve tmine svemira – a i to je premalo
ne postoji sunce koje bilo bi spas
i ono što je bilo u meni je ugaslo

hladnoća nas steže i pretvara u ledenjak
pobjegni k toplini dok još postoje mostovi
ja tu sam gdje pripadam, gdje caruje mrak
i vječno ću u toj tmini samoće ostati
- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu

    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme