Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 29.05.2008.

LOVE STORY

(1990.)

kao prognana djeca borimo se protiv sebe
beskonačan kraj nam prijeti
ovaj put je ozbiljno
osjećam da želiš otići
idi onda, ali vratit ćeš se
nema te stvari koja je jača
siguran sam da si pogriješila za mene
ja sam tvoj
ja sam onaj koji te najviše voli
i lud sam što te volim
tako mi barem kažu
ali zidovi nisu važni
srušit ću ih ako treba
i ovo malo ljubavi što sam čuvao za sebe
poklonit ću tebi
jer cijeli život sam te volio
a možda i duže
i kad demoni povjeruju da ne postoje
kad ludilo u njima polako nestane
priđi mi tihim korakom
s onim divljim uzdahom
i sjeti se svoje prošlosti
poželi da vrijeme ne teče
već tvoji sokovi umjesto njega
rekla si: život je čudo!
pa, pokaži mi kako to čudo nastaje
pokušajmo zajedno
polako i strasno
čvrsto me stegni i izgubi se u meni
i ja ću ući u tebe
daj mi sve
poželi me
vratimo osjećaje među nas
bilo koji put
bilo koji način neće nas razdvojiti
ne brini za mene kada pokušavam promijeniti vrijeme
mi smo cvijet koji ne vene ako to poželimo
tišina je sve što preostaje
nema velikih ljubavi, ali pokušaj
moja posljednja misao bit ćeš ti....
iako znam da je kraj
sve ovo je samo očajnički pokušaj
topiš se pred mojim očima
još jedna love story bez happy enda

- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme