Bruno Šantek - brutek

utorak, 25.09.2007.

SAMO TE POKUŠAVAM ZABORAVITI

(1989.)

iznad zidina vide se zastave
teške od kiša i smoga ulica
govorim svima neka sami nastave
jer noćas je moj bol teži od lica

ulazim u zadimljene, jeftine lokale
pijem i ne pitam gdje si sad
sve moje ljubavi u tren bi stale
još jedino volim ovaj sumorni grad

lutam bez cilja tražeći mrak
pišem ti ime na oronuli spomenik
i u svemu pronalazim barem mali znak
koji me podsjeti na tvoj lik

kao da se ovaj put neću oduprijeti bolu
drugovi mi govore: nemoj više piti
ne, ne želim se utopiti u alkoholu
samo te pokušavam zaboraviti

ponekad i sjenke liče na tebe
kao da prepoznajem tvoje tihe korake
uzimam karte i riskiram bez potrebe
a možda baš sada negdje trebaš me

kliziš niz izlizano lice kao oblak
ova suza kao da ima sav tvoj sjaj
toliko je svjetla a ja bih želio mrak
u nadi da i ova noć ima svoj kraj

plutam ulicama kao morima bez dna
pustinje ostaju daleko iza mene
vidim rosu, kao da je sa tvojih usana
ali to samo je sjaj nestvarne žene

kao da me ovaj put neće pustiti
možda je tako zaista moralo biti
ne, ne želim noćas od pića umrijeti
samo te pokušavam zaboraviti

- 12:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme