Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 02.09.2010.

POSLJEDNJA PJESMA

(1988.)

ljudi umiru, kažu
ljudi se boje
ali, moje ruke se stežu već odavno
odavno ostavljen od svih dobrih sudbina
slaman i gažen svih ovih godina
padao sam prema dnu
i više no ikada znam - došao je kraj
osjećam, struja titra kroz tijelo
sav taj jebeni svijet mi se gadi
i san kojeg sam toliko puta tjerao
sada nikako da dođe
nešto mi govori da sam svoje odsanjao
da mi se posljednji trenuci broje
toliko sam puta prodavao dušu
ni bogu ni vragu
a svima odjednom
toliko je stihova izašlo iz mene
tko li mi je sve to krao?
dao bih sve da poživim još jedan dan
pa da saznam čije su ono livade
na kojima sam rođen umom i strašću
i rijeke čije su
čiji me miris još i sad progoni
ni božje ni vražje
u ovoj posljednjoj pjesmi koju ću spaliti kao i ostale
jer i one su dio mene
a kraj prilazi gledajući me u oči
baš sam to oduvijek i želio
ionako je sve bilo uzalud

- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme