Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 16.12.2010.

NA RUBU SAMOUBOJSTVA

(1988.)

noćas bih stavio svijet na dlan
i komad mokre zemlje
samo da si tu
razbio bih gradove
prognao bih gadove
upio svo vino kao more
ljubio bih nevino kao dijete
ali uzalud
davno ispijeni alkohol teče venama
kao da je oduvijek tu
sjenke postaju ljudi i ljudi postaju sjenke
osjećam te
ti si još tu, u meni
pomišljam na samoubojstvo
toliko daleko odavde čujem zvona kako zovu
ne želim otići
tisuće dana bez povratka guraju me dalje
u mom oku iskre bez topline
govorim da uzet ću otrov i raznjeti tvrdu glavu
ali isuviše me zanima kako je
da bih pustio da ode bez mene
znam da mi nedostaješ
otvorit ću vrata i vidjeti maglu
mrak zatvara pogled
plešući i gaseći sjećanja koja postaju pepeo
želim dodirnuti napon ali već unaprijed se tresem
gromovi nikako da me pogode
ili to samo ne želim otići
tamo negdje čeka me pakao
ali, ni ovdje nije drugačije
ti me još progoniš
osjećam te
podrhtavaš u mojim prstima ili to samo drhtim od hladnoće
noćas bih...., sve bih, samo da si tu
bilo tijelom ili s riječima
jer osjećam te
ti si još tu, u meni
ne postoji misao koja bi mi pomogla
na rubu samoubojstva
na rubu samovanja
ali isuviše me zanima kako je
da bih pustio da ode bez mene

- 11:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme