Bruno Šantek - brutek

četvrtak, 25.03.2010.

ZABORAV JE UVIJEK NA KRAJU

(1987.)

osjećam miris i plač
uzavrelu čežnju za snom
plašim se sjenke koja me prati
i prestiže
kao sudbina u polumraku
u tom grobu straha
gdje pakosti me gnječe
drobe u mrtvilo
i prah
kao mlijeko osušeno na stolu
čekajući da ga netko upije
napinjući se i hlapeći
svom snagom
trudeći se da ne nestane uzalud
u neki ljepši svijet koji ne postoji
u neki daleki raj
kraj nečega što pada u zaborav
koji se sve više bliži mojim očima
i govori mi da je gotovo
jer zaborav je uvijek na kraju

- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme