Bruno Šantek - brutek

utorak, 19.08.2008.

USPOMENE

(1987.)

čujem kucanje ali ne otvaram
razulareni sinovi pred vratima prošlosti
i milijune života ludih znam
koji bi pred njima poklekli

teško je podnjeti, vjeruj mi
uspomene od tisuću godina unatrag
u meni i grci i rimljani
i svi kojima sam ikada bio drag

a iza podsvijesti kriju se likovi
svjetla grada pretvaraju noć u dan
gdje li su sad svi moji trikovi
da s njima lakše pobijedim taj san

na mene su pucali iz svih oružja
čak i vragu su moje ime davali
mene su lomili poput kamenja
mojom su se strašću hranili

cijeli je svijet beskrajna pustinja
samo meni su oteli moj jedini san
nijedan odgovor na mnoštvo pitanja
ne sjećam se ni neba na sudnji dan

svi se smiju na svaku moju riječ
okreću mi leđa baš kao i one
koje su me do ludila dovele već
a još mi svi šapati u ušima zvone

čujem ih kao bestidni pjev lutanja
oba ledena pola u mojoj duši od bola
sve slatke laži, sva ona šaputanja
što su me lomila i rastrgla na pola

kud god da pođem, gdje god da stanem
svejedno kad volim ili kad mrzim
i kad se pojavim i kada nestanem
sve, baš sve ja sam to živim

poklanjam srce svakome tko će ga uzeti
ali ni skitnice ne prolaze ovuda
pa tko će mi onda barem nadu vratiti
da ja još uvijek mogu stvoriti čuda

ne bih se čudio ni kad bih poludio
u ovoj noći punoj zvijezda i bola
sve bih dao kad bih se probudio
ne želim više samo mrvice sa stola

čitava vječnost od ponoći
duša je moja samo praznine puna
i znam da nitko mi neće doći
još jednom je čaša prazna do dna

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ovo je...

  • ...stanje svijesti i povijesti,
    iliti - što sve čovjek čini u ludilu


    *zapisane misli su moje*

Linkovi

  • Loading

Pjesme