Bruno Šantek - brutek

POBJEĆI DALEKO

(1993.)

jednom se moram probuditi iz ovog ružnog sna
a nikako da zaspim
jednom moram poletjeti ili napokon pasti do dna
da se više ne zaustavim

snijeg me progoni svojom bjelinom
a znam da ne postoji ništa čisto i nevino
u samoći postelje dok žudim za toplinom
sve što imam u ledenjake se je pretvorilo

ostavljam sav bijes iza sebe u vjetru
i tragove u snijegu koji se gube u mečavi
možda se u tom vrtlogu opet sa mnom sretnu
jer sve se okreće u igri koju životom su nazvali

samo znam da će i taj snijeg opet nestati
vratit će se smrad i sivilo od kojih želim pobjeći
rijeke će nabujati a ni ratovi neće prestati
i krv će ovom izmučenom zemljom i dalje teći

rado bih zatvorio oči i vidio drugi svijet
beskonačna polja i plavo nebo i more
sniježne planine u daljini, i biti spreman za let
pobjeći daleko od ove beskonačne more

ali kako bježati preko ulica prepunih automobila
pred pogledima krvoločnih ljudi imunih na osjećaje
kako pobjeći od vjetrova i svih neobjašnjivih sila
kad od svega što želim imati samo bol ne nestaje

ostaje mi nada da jednom i spas će doći
da netko sve vidi i da će svima po zasluzi dati
ali sve manje je nade i jednom i ona će proći
a tako bih prije toga barem volio zaspati