LJETNA NASILJA
(22.09.1991.)
sva obećanja samo zbog uvjeravanja
ne dokazuju što mi zaista treba
istina nema svoj smisao u okružju laži
s mislima kojima probijam zvučni zid
pokušavam ne slomiti jureće tenkove
zujećim avionima koji ostavljaju tragove na zemlji
ni mora više ne znaju što kriju
ni rijeke ne znaju što nose
i nad njima postoje metalne glave
dok oni govore govore, sve same prljave laži
osjećam da ću svaki tren odletjeti u slatki san
ovo nije dan „d“ niti apokalipsa
cijela abeceda već je istrošena u ovoj ludnici
cijeli svijet lomi se kao staklene čaše
dok tenkovi tutnje i metci svijetle kroz noć
pokušavaju opkoliti moje misli
no one su isuviše oštre za njihove tupe glave
ne dajte mi još jedno piće
jer ću i ja poželjeti dvoboj
a nove vijesti i rafali u noć govore
da ljetna nasilja uzimaju još jednu žrtvu
koja se nije na vrijeme sklonila
od suludih pogleda i lešinarskih snajpera
kao da živimo u raljama pakla
a pokušavaju nas otjerati još i dalje
no sigurno je samo to da neće uspjeti
i da ću pobjeći iz ovog ružnog sna
pa se jednom vratiti u mirna vremena
u nova topla sunčana ljeta
prepuna žudnje i sjaja mora
dok ova ljetna nasilja uzimaju posljednje žrtve
jer dolazi jesen i lišće već pada
grožđe je zrelo i nadolazeće kiše mirišu
odlazi nasilje ljeta bez radosti i smijeha
ubire žrtve zaluđenih umova i bolesnih duša
nakon njega ludi će biti normalni
a normalni će biti ludi i strani
apokalipsa umova već odavno je najveće razaranje ovoga rata
ali ništa me neće slomiti
u mojoj bitci protiv ljetnih nasilja
|