PUT DO MJESECA
(2005.)
koračam južnom stranom svoje stare ulice
uz preplašene pse i prenašminkane curice
tek tu vide se tragovi mojih godina
dok se i toplo sunce krije iza zidina
i hodam dalje dok sunca više nema
dok grad podamnom odavno drijema
prateći mjesec penjem se kroz šumu
osječajući slobodu u ispražnjenom umu
dal ovo je bijeg ili se samo izvlačim
a zapravo tek ne znam bolji način
kako da opstanem a da ostanem isti
kako da na kraju računi budu čisti
samo me pitanja progone umjesto odgovora
i uvijek ponovo nemam pravog izbora
al zašto uopće birati kad sve je promašaj
bolje se je spremiti za konačan kraj
tako će se i zbiti, i samo me neće biti
tek stare staze moje će korake kriti
dok neki novi klinci, neka nova djeca
ne pronađu taj moj put do mjeseca
ostat će svi oni koji su bili jači
oni kojima njihov život nešto znači
u svijetu po mjeri ljudi bez sna
i praznine tih lažno ispunjenih duša
|