KORIJENI
(1988.)
misliš da sam lud ali isuviše si daleko
tebi je to teško shvatiti
korijeni vuku duboko
tamo gdje izvire sentimentalnost
miris dunja iz djetinjstva
prašnjave staze i igre u pijesku
oponašanje starijih
postoji li to u tebi
korijeni koji čuvaju sreću
nevinost u smijehu
gluposti koje su bile iskrene i lijepe
suze zbog straha
osjećaji koji bude bol jer lijepo se rijetko ponavlja
pogledi u ogledalo ne vraćaju stare slike
već samo stvarnost koja ponekad boli
a ti si isuviše daleko
pokušaj srediti misli
uspori ritam sulude vožnje na rubu ponora
možda i uspiješ
oblaci te neće zauvijek držati
korijeni vuku do suza kada sentimentalnost zaplače
možda i griješim, ali tada je bilo najljepše
nevinost u svakoj riječi
svako pitanje i odgovor bez maske
kao i osmijeh
korijeni koji te traže
bakin domaći kruh i štrukli
djedove priče iz ratova
slučajno razbijena stakla
kupanje u plićaku divlje rijeke
prve simpatije
zagreb, veseo i bijel
samo nostalgija mi sve to vraća
reci da je i sada isto ali znat ćeš da je laž
ovo je praznik kurvi i politike
sajam laži bez samokritike
reci što želiš ali ja ne želim u taj svijet
moje ime više nije strano i nisam čudak
sada me svi znaju i samo sam im čudan
a to nisam htio
samo želim mir i korijene koji me drže
želim samo stari sjaj u svakoj stvari koju volim
nevinost u svakoj riječi, ili nemoj ništa reći
znaš da sam u pravu
korijeni vuku u zemlju
ima li nade za mene
nostalgija mi poklanja iskre
možda se jednom opet i stari krijesovi razgore
|