ODJEK
(2007.)
opet daleko od cijeloga svijeta
ko brodolomac izlizane priče
jer sve „nove“ mi na ovu liče
i ta samoća mi odavno ne smeta
pucnji, plotuni, baš sve se trese
ko da sam bačen sred ofenzive
zar to je vrhunac za koji svi žive
ili samo strast u kojoj gube se?
kao da se zemlja lomi na pola
kao da sam zarobljen u oku oluje
a gdje je tu sreća i dal je tko čuje
ili su utopljeni u moru alkohola?
nije me strah ni bljeskova ni buke
ja ništa ne gubim ni da izgubim sve
jer imam samo još izlizane sne
i ništa drugo da primim u ruke
al sve sam birah, i sve sam trpim
i ja sam tek odjek tog ludila
tih tmurnih strana ljudskih sila
i tek kao odjek još samo postojim
|