KORAK U KIŠU
(1992.)
još jedan korak naprijed u kišu
još jedan bol i baš me briga za sve
moju sudbinu ionako drugi pišu
oni koje uopće nije briga za mene
svaka kap kao da je melem za moje srce
ni adrese ni cilja u ovom lutanju nemam
svjetla se gase i tama prekriva ulice
mokar do kože na novi put se spremam
svaki me korak vodi dalje u mrak
a ovoj sam noći samo još jedna luda
koja ne želi svjetlo i samo hvata zrak
žudeći za mirom od sveg pijanstva i bluda
pljasak u lokvu i osjećam kako tonem
ne želeći se sakriti od nadolazećih valova
vjetar me progoni ali noćas ne uzmičem
tražim protuotrov protiv svih ovih bolova
ovo kao da je oluja ali je ne posustajem
vidim samo kišu i vjetar bez ijednog glasa
grad kao da tone a ja na palubi ostajem
u ovom potopu za mene nema spasa
grom za gromom, kao da mene traže tamo gore
dok suze se ponovo miješaju s kišom
kao luđak se smijem, zamišljam sunce i more
i kao da bliže sam tom snu svakim korakom
uživam u svakoj kapi i bojim se jutra
bojim se pomisliti na prazninu kreveta
jer samoća je jedino što čeka me sutra
sve što sam dobio od tog podmuklog svijeta
|